Eksperimentirajući sa svojim simulatorom došao sam do, blago rečeno, interesantnog otkrića.
Otkad je i airsofta, za tjuning AEG replika primjenjuje se ona formula za izračun optimalnog omjera volumena cilindra naspram volumena cijevi, koja daje najbolju iskoristivost snage opruge za određenu težinu kuglice:
omjer = 7.5 × težina_bobe² + 1.55
Kod replika složenih po tom omjeru sve će raditi super, ali će se pojaviti onaj “compression-bounce” o kojemu sam pisao ranije. Naime, pred sami kraj puta, snaga opruge više nije dovoljno jaka da pruži otpor tlaku koji se nabio u cilindru – i klip se vrati nekoliko milimetara unazad, prije nego što se ponovno pokrene i udari o glavu cilindra. Pri tome se energija pretvori u zvuk koji čujemo kao udarac klipa.
Razmišljajući kako to izbjeći, otkrio sam da ako se uzme cilindar točno određenog porta, a koji je znatno ispod volumena koji inače daje ova formula, dolazi do interesantnog efekta: klip tada glatko sjedne na glavu cilindra, umjesto da tresne o nju. Rezultat je tiša replika – ne i nečujna, jer udarac ne nestane sasvim, nego se, vidjet ćemo niže, odgodi i omekša.
Tri zone
Promatrajući graf energije kuglice naspram volumena cilindra, vidimo tri zone: crvenu s premalim volumenom, usku plavu koju sam nazvao “Quiet” zona, i zelenu, “Regularnu” zonu. Uz energiju kuglice ucrtao sam i ukupnu energiju udarca klipa (sve udarce do smirenja, uključujući i onaj zakašnjeli), jer se tek zajedno vidi što se zapravo događa.
U crvenoj zoni volumen je premalen: zrak ne stigne prihvatiti energiju opruge, klip tresne o glavu punom snagom (i preko 2 J!), a kuglica dobije mrvice. Tu nema što tražiti.
Zanimljivo počinje na granici prema plavoj zoni. Tu zračni jastuk pred glavom cilindra klip zaustavi gotovo savršeno mekano – no priča tu ne staje: tlak koji se nabio u cilindru odgurne klip nazad dok je kuglica još u cijevi. Dio te energije vrati se u oprugu, a dio se putem potroši na trenje i toplinu. Kad kuglica izađe i tlak se isprazni, opruga klip ponovno pogura naprijed i on – sada već drugi put – sjedne na glavu. Ali taj drugi udarac više ne nosi puni zalet opruge nego samo ono što je od povratka ostalo, pa je tiši nego kod regularnog tjuninga: na mojoj test-konfiguraciji oko 0.19 J, naspram 0.22 do 0.33 J koliko nosi klasični optimum. Cijena te tišine je oko 0.1 J energije na kuglici.
Kvaka je u tome što je u realnom slučaju tu točku teško pogoditi. Ona ovisi o dosta parametara koje je teško točno izmjeriti (poput, recimo, volumena unutar glave cilindra i same mlaznice – duljine tog “mrtvog prolaza” koja je za ovaj tjuning kritična), tvrdoći sorba, pa čak i sitnim varijacijama u trenutku kad brtva glave klipa “uhvati” i počne stvarati kompresiju. A graf pokazuje i zašto je promašaj skup: plava zona je uska, i odmah lijevo od nje je zid – udarac naglo skače, a energija pada. Rezultat je replika koja radi tiše, ali je energija nekonzistentnija nego kod klasično podešene replike – u što sam se i eksperimentalno uvjerio.
S druge strane, u zelenoj regularnoj zoni imamo klasični optimum gdje je krivulja snage prilično ravna, pa varijacije u gore navedenim parametrima između dva hica ne utječu toliko na izlaznu energiju – ali se udarac klipa zato jače čuje.
Kako to traži Auto-Tune
Simulatorov Auto-Tune zato uz standardni tjuning (maksimalna energija) nudi i Quiet tuning: pretraži pozicije porta i nađe točku u kojoj je ukupni udarac klipa najtiši – zbrojeno po svim udarcima, uključujući i onaj zakašnjeli povratni.
Pritom preporuku namjerno ne stavlja točno u minimum. Minimum udarca sjedi tik uz spomenuti zid, pa bi te i mala greška u bušenju porta ili u izmjerenom mrtvom volumenu mogla prebaciti preko njega. Zato postoji “Port safety margin”: preporučeni port se od točke minimuma pomakne za zadanu marginu (standardno 1 mm) prema većem portu – dalje od zida, na blagu stranu krivulje. Ta sigurnost košta svega nekoliko mJ udarca, a štiti od skupog promašaja. Uz preporuku Auto-Tune ispiše i osjetljivost [J/mm] – strminu samog zida – pa točno znaš na što se ta margina naslanja.
Realno, Quiet zona dala bi se iskoristiti korištenjem tvrdog sorba, idealne brtve i cilindra koji bi se redovito podmazivali.