Dimenzioniranje kompresije u procesu tjunanja replike je zapravo podešavanje na radnu točku u kojoj replika najbolje radi radi. Dapače - ne radi se o samo jednoj - nego čak dvije takve točke, ovisno o tome što traiš od replike. E sad, jedna je stvar znati da te točke postoje, a sasvim druga – pronaći ih.
Stara formula i njezine rupe
Cilindar se prema cijevi oduvijek dimenzionirao po onoj klasičnoj formuli omjera volumena, koja u obzir uzima samo volumen cijevi, volumen cilindra i težinu kuglice. Radi, doduše mrvicu suboptimalno – ali simulator je pokazao nešto što ta formula ne vidi: na optimalnu točku znatno utječu i masa klipa, pa čak i snaga opruge. Dva gearboxa s identičnom cijevi i identičnim cilindrom, ali različitim klipom, nemaju isti optimum. Stara formula o tome ne zna ništa – a simulator otkriva još jednu dodatnu moguću točku tjunanja.
Zašto je precizno dimenzioniranje mukotrpno
Precizno dimenzioniranje ne znači ono tvorničko “izmjerili smo premalo snage, ubaci jaču oprugu i vozi” što se obično radi sa stock replikama, nego pogoditi kombinaciju kod koje klip ne udara preglasno, a energija opruge se najbolje iskorištava. U praksi to izgleda ovako: ugradi → sastavi → izmjeri → čudi se zašto odstupa od formule → otvori → korigiraj → ponovi. Pa opet. Pa još - dok ne proradi. Nije zabavno.
Simulator taj ciklus prebacuje u računalo – rezultat se predvidi i isplanira, pa stvar bude gotova puno prije.
Kako Auto-Tune radi
Auto-Tune opcija radi tako da, uz sve ostale fiksne parametre replike koje si izmjerio (parametre klipa i mlaznice s glavom cilindra), zadaš duljinu i unutarnji promjer cijevi, snagu opruge i masu kuglice kojom ćeš najčešće igrati – a simulator sam pronađe koji cilindar najbolje ide i koliko mu eventualno treba pomaknuti port.
I tu se vraćamo na zone o kojima sam pisao u članku o Quiet zoni. Auto-Tune zato nudi dvije strategije:
- Quiet tuning traži poziciju porta s najtišim ukupnim udarcem klipa – zbrojenim po svim udarcima, uključujući i onaj zakašnjeli povratni, nakon što pred kraj puta plin odgurne klip pa ga opruga vrati na glavu cilindra. Rezultat je tiša replika, uz nešto manje energije nego u regularnoj zoni. Ali je osjetljivija: točka minimuma sjedi tik uz zid iza kojega udarac naglo skače, a energija pada. Zato Auto-Tune preporuku odmakne od zida za “Port safety margin” (postavka, standardno 1 mm, prema većem portu) i uz nju ispiše osjetljivost [J/mm] – strminu tog zida – pa znaš koliko te promašaj može koštati ako port previše izbrusiš.
- Standardni tuning daje rezultate bliže postojećem načinu dimenzioniranja: cilja maksimalnu energiju na dijelu krivulje koji je prilično ravan, pa je replika puno manje osjetljiva na varijacije, a izlaz uravnoteženiji. Udarac klipa se malo jače čuje, ali replika radi konzistentno – i zato je njega preporučljivije odabrati, osim ako ti je tišina prioritet. Dobiješ dva ponuđena rezultata: jednog sa nekim od raspoloživih cilindara koje si definirao u svojim presetima, a drugog s nekim od tih cilindara uz korekciju porta. Ovaj drugi daje u pravilu više energije, ali zahtijeva brušenje porta za izračunatu korekciju - a prvo je jednostavnije rješenje koje obično daje tek nešto manje energije.
Auto-Tune ti ponudi sve, pa sam odlučiš na koju ćeš opciju ići.
Običan izračun košta 1 kredit, a Auto-Tune, budući da u pozadini provrti cijelu seriju simulacija dok traži optimum, košta 10 kredita. I dalje neusporedivo jeftinije od desetog otvaranja gearboxa u jednom popodnevu.